uto - 12.10.2010
ned - 19.09.2010
četvorka
sa zamjenom muških slova
dobismo nov naslov
i krila
"dobro došla krila"
kaže jedna od četiri
čet - 26.08.2010
odbrojavanje
kad bih znala broj
onaj do konca i konačnosti
pa da otkinem svaki dan kao laticu
i započnem odbrojavati
sri - 25.08.2010
mjesto čekanja
našla sam se ponovo
pod slapom
stala sam i čekala se
čuvala si mjesto
i kad sam si prišla
sve je savršeno pristajalo
moje ruke u vis podignute
i lice što se glasno smiješi
i noge na kamenu
i koža od kapi što curkom cure
i život koji teče u krug
ned - 22.08.2010
Izbjeljivanje
Imala je sliku u glavi.
Slika je bila bijela,
prizor besprijekorno čist.
Kao što rekoh slika je bila bijela,
a ona tek komad te bjeline,
neki nejasni lik
što izgladnjuje svoju bol misleći da će nestati.
Ona kaže:
samo bijelo je boja,
sve ostalo izbjeljuje pod utjecajem varikine vremena.
pet - 06.08.2010
Samo glasnik
Svaki put kad poželim nešto reći
i otvorim kljun
čujem pjesmu drugih ptica
pa ušutim;
moj mi se kliktaj učini
kao suvišan krivo otpjevan ton.
Onda dignem glavu prema nebu
i gle,
nebo kapne mi u usta,
kao kap,
kao zvuk,
kao život.
Puna mi usta zatrepere glasom
i budem ptica s pticama.
uto - 29.06.2010
Sama u sebi
Sada
ja zaranjam u sada
ostavljam na površini
sve odbljeske
ljude
misli
otiske
i gibanja.
Sada
kad zaranjam u sebe
uz zvuk dugog srka
kao vir
iz nemira u mir
u neko prazno stanje
tako gusto da ga razrjeđujem disanjem
plutam obgrljena
i puštam da se Ona pobrine za mene
do trenutka kad budem mogla sama.
uto - 22.06.2010
Predznak
može biti cvijet na kuhinjskom prozoru
što trepće na podnevnom suncu.
Predznak može biti par cipela pred vratima
s tragovima sasušenog blata.
Predznak može biti
kišobran s kojeg po stubama kapa prva ljetna kiša.
Predznak može biti
neki zvuk
kao poziv iz daljine,
sjećanje
ili san.
Predznak može biti
mir koji osjećam.
pon - 21.06.2010
Jutarnje rasplitanje
Nešto kao jutarnje rasplitanje
sasvim tjelesno
na tragu prihvaćanja da je moje moje a tvoje tvoje
ja ležim na svojoj strani
lijevoj
(a nije uvijek tako bilo)
i sve je moje moje
i koljena i grudi i pupak i kuk i resica na uhu
i mogu s tim što hoću
dati suncu mjesecu vjetrovima pljusku ili cičoj zimi
i nikog neće biti u toj noći u tom danu
da me skloni
kao što se sklanja obješeno rublje pred nadolazećom kišom.
pon - 14.06.2010
tragom Galeba
na obali jedna ptica
mislim da je san
govori mi jezikom predaka
njen krik raspolovi tišinu na dva dijela
oštrim rezom
tišina zarasta
pravilno
vidim plavo
u beskraj
stojim
i sušim krila na suncu
pet - 04.06.2010
slobodan pad
riječ po riječ
kao odron kamenja
kao kletva
kao noćna mora u kojoj se uvijek iznova budim
riječ po riječ
korak po korak
ravno do dna
pon - 17.05.2010
Prekognicijski memento
Dok smo moj dragi i ja nebom letjeli,
svijet je izgledao nestvarno malen,
stao nam je u zjenicu oka
i mogli smo s nim što smo htjeli.
Dok smo moj dragi i ja živjeli od neba,
često smo se odmarali na ružičastim oblacima,
hranili se nebeskim plodovima i pričali nebeski.
Dok smo moj dragi i ja imali ruke od krila,
noću su nas perjem pokrivali kad bi nagi od ljubavi zaspali,
tijela su nam bila laka
i disali smo...
(ma sjećaš se kako smo disali?).
To je bilo tada.
A onda su nam noge dorasle do zemlje,
nismo više mogli gore
pa smo išli ravno
i desno
i lijevo
pa natrag.
Naši koraci su ispleli mrežu
i mreža je postala dom;
tu smo položili jaja
i živjeli.
Ponekad bi sanjali nebo,
ali to nisu bili snovi,
ponekad bi se sjetili leta,
ali to nisu bila sjećanja.
Tako smo živjeli.
Život u mreži imao je svoje radosti
i svoje tuge;
bio je satkan od rupa i niti,
a nit nije bila punina,
niti je rupa bila praznina.
I tako smo živjeli.
Svaki od nas je postao nešto.
Moj dragi je postao on,
a ja,
ja sam postala ona.
sub - 15.05.2010
Ponoćni hrkač
Dok ja hrčem na svojoj grani
nadamnom podrhtava noćno nebo
sa svim svojim pripadajućim svemirima
ritmički neujednačeno i disharmonično.
Dok ja hrčem na toj grani
ponovo propuštam poziv ponoćnog šaptača
na posljedni ples pod maskama.
Dok ja hrčem
netko proživi život,
a ja samo još jednu noć.
čet - 13.05.2010
Biometeorološko zapažanje
Vani je vjetar dozivao kišu
uvjerljivo kao da je stvarno treba,
unutra na suhom
između prljavih zidova i napuklog stropa
disalo se na škrge.
ned - 09.05.2010
Čista srijeda
Nakon jutarnjeg obrednog umivanja
s licem od ruža
i pogledom od kapi
sjetih se da je danas srijeda,
isto kao što je bila i jučer
a i sutra će biti.
Nekad, kad su dani još imali imena
kojima smo ih zvali
i kada su se listala doba
kao razglednice,
pohodile su me razne ptice
svaka sa svojom pričom.
Danas,
u srijedu,
kao i jučer u srijedu,
pričam s papigama.
Isti taj razgovor vodit ću i sutra
u srijedu,
a onda jedne srijede
više se neću sjećati da su dani imali imena
po kojim smo ih zvali
i da je moglo biti drugačije.