Prstopjev
Mala šaka
i mala ušna školjka
dugo su tiho prijeteljevale.
Mala šaka je noćima
pričala priče prstima,
nizala ih i šarala njima po zidovima
bez tragova,
bez zvukova.
Za to vrijeme
mala ušna školjka
bavila se osluškivanjem,
naprezlala se čuti i razumjeti nikad viđene poruke,
tek ponekad bi razabrala neki šum, pucketanje ili klepet
i pitala se koje su znakovi u tom zvuku skriveni.
Mala šaka je čekala odgovor,
neki pokret prepoznavanja,
neki znak razumijevanja
i na kraju utihnula od čekanja.
Mala ušna školjka
nadala se zvuku koji će zatitrati njenim stijenkama,
čeznutljivo je čekala šapat male šake.
Čekala je u tišini.
Tišina ih ostavi neizrečenima.
0 komentara:
<< Home